pet - 30.12.2005
Mama i konj
Singerice, evo još jednog sa plemenitim vižotinjama, mamama i konjovima.
Danas sam posjetila mamu u Konavlima ( onu istu sa pobrkanim daljincima).
Mama, kao i svaka mama. Nije loša, osim što je kronični hipohondar i beznadno je zaljubljena u konje.
Već jedno tridesetak godina sto posto umire od raka (izbor je dosta širok), a bilo je perioda kad se sumnjalo i na AIDS. Odakle ga je dobila, nije važno. Krivac bi već izniknuo, ovisno o okolnostima i trenutnom raspoloženju. Njen bivši (moj biološki pape) koji voli zaviriti čašici u dno i svemu što ima suknju ispod (spomenutog objekta), ili trenutni ( moj očuh) na čijem sam primjeru zaista naučila što znači - dobar kao kruh.
Doktor nije najbolja opcija, pošto ONA zna bolje, a i šta će tamo kad će je samo "otvorit i zatvorit", za nju nema spasa itd. Na koncu se desi da se zaista i razboljela, ali na njenu veliku žalost, eto, rak nije ( još nije, ali vječna je nada u grudima ljudskim) a nije ni AIDS ( ni za to nije kasno, pusti pusti...). Artritis i problemi sa želucem, dobro de neću sad i ja ...
Uglavnom, ono što sam htjela kasti je da i pored svih tih boljetica, stvarnih i imaginarnih ima snage za konjove.
Prvo je imala Dorata. Prpošnog pastuha, kojeg su hranili s produženim vilama i timarili sa četkom na dugom štapu. Odgalopirao je u sumrak mesnice.
Onda Dora... Bila je bijela i poslušna. Moja su je djeca jahala, moja ju je mama tetošila i mazila, hranila mrkvicama i jabukicama... Fina jedna i sasvim civilizirana kobila. Dok nije shvatila s kim ima posla pa je jednog dana šutnula mog brata kopitom i nestala u konavoskim bespućima. Cijela obitelj je hrabro krenula u potragu uz lomljavu granja, kotrljanje kamenja,dreku i galamu i psov...ostale specijalne efekte.
Dora sada pase u Konavoskom polju i čeka daljnji razvoj događaja. Opcije su samar i drva ili mesara.
Sada ima Miška. I super je . Samo je malkice star. Ali stvarno je dobar... Samo su mama i očuh išli pet kilometara pješice po njega po grmljavini i oluji. Koje se mama jako boji, pa se malko valja u blatu putem, da je grom "ne vidi".
Nije bio problem otići po Miška, nego ga dovesti kući svojoj novoj. Jer se i on boji grmljavine. Pa su mama i očuh stajali na sred magistrale i držali konopac dok je Miško kružio oko njih i njištao, tj. vrištao. Na kiši s olujnim jugom.
Onda su se sklonili u neku ruševinu, pa se Miško od straha propeo i tresnuo mamu kopitom po ramenu. Promašio glavu. Na kraju je i on zbrisao u konavoska bespuća pa je opet bilo specijalnih efekata, samo malo glasnije.
Sada u štalici stoji i mrkvice i jabukice broji. Ali stvarno je dobar. Samo ga ne smiju pustiti van.
Zbog specijalnih efekata, naravno.
Danas sam posjetila mamu u Konavlima ( onu istu sa pobrkanim daljincima).
Mama, kao i svaka mama. Nije loša, osim što je kronični hipohondar i beznadno je zaljubljena u konje.
Već jedno tridesetak godina sto posto umire od raka (izbor je dosta širok), a bilo je perioda kad se sumnjalo i na AIDS. Odakle ga je dobila, nije važno. Krivac bi već izniknuo, ovisno o okolnostima i trenutnom raspoloženju. Njen bivši (moj biološki pape) koji voli zaviriti čašici u dno i svemu što ima suknju ispod (spomenutog objekta), ili trenutni ( moj očuh) na čijem sam primjeru zaista naučila što znači - dobar kao kruh.
Doktor nije najbolja opcija, pošto ONA zna bolje, a i šta će tamo kad će je samo "otvorit i zatvorit", za nju nema spasa itd. Na koncu se desi da se zaista i razboljela, ali na njenu veliku žalost, eto, rak nije ( još nije, ali vječna je nada u grudima ljudskim) a nije ni AIDS ( ni za to nije kasno, pusti pusti...). Artritis i problemi sa želucem, dobro de neću sad i ja ...
Uglavnom, ono što sam htjela kasti je da i pored svih tih boljetica, stvarnih i imaginarnih ima snage za konjove.
Prvo je imala Dorata. Prpošnog pastuha, kojeg su hranili s produženim vilama i timarili sa četkom na dugom štapu. Odgalopirao je u sumrak mesnice.
Onda Dora... Bila je bijela i poslušna. Moja su je djeca jahala, moja ju je mama tetošila i mazila, hranila mrkvicama i jabukicama... Fina jedna i sasvim civilizirana kobila. Dok nije shvatila s kim ima posla pa je jednog dana šutnula mog brata kopitom i nestala u konavoskim bespućima. Cijela obitelj je hrabro krenula u potragu uz lomljavu granja, kotrljanje kamenja,dreku i galamu i psov...ostale specijalne efekte.
Dora sada pase u Konavoskom polju i čeka daljnji razvoj događaja. Opcije su samar i drva ili mesara.
Sada ima Miška. I super je . Samo je malkice star. Ali stvarno je dobar... Samo su mama i očuh išli pet kilometara pješice po njega po grmljavini i oluji. Koje se mama jako boji, pa se malko valja u blatu putem, da je grom "ne vidi".
Nije bio problem otići po Miška, nego ga dovesti kući svojoj novoj. Jer se i on boji grmljavine. Pa su mama i očuh stajali na sred magistrale i držali konopac dok je Miško kružio oko njih i njištao, tj. vrištao. Na kiši s olujnim jugom.
Onda su se sklonili u neku ruševinu, pa se Miško od straha propeo i tresnuo mamu kopitom po ramenu. Promašio glavu. Na kraju je i on zbrisao u konavoska bespuća pa je opet bilo specijalnih efekata, samo malo glasnije.
Sada u štalici stoji i mrkvice i jabukice broji. Ali stvarno je dobar. Samo ga ne smiju pustiti van.
Zbog specijalnih efekata, naravno.
objavio u 30. prosinac 2005 20:58:00
| link
| 9 mrdnuli brcima
hehe, čitam slova i riječi, a u očima disneyev crtić :) dobra priča
baš imaš zanimljive članove familije, s nestrpljenjem očekujem tko je slijedeći :)))
hehe...ti imas puno zivotinja u obitelji...
A ja sam gladan pa mi svaki put kada spomenes mesaru padnu napamet one odlicne snicle od konja :-) Sta cu kad sam gladan :-)
Japi, oli si već smazao maminu sarmu? :)))
:DD joj, ovaj post sam procitala upravo svima u internet cafe-u koji su htjeli (ili ne) slusati... ludnica... hvala za smijeh.
hahah, čekaj, Dora je u divljini ostala?
ja sam ljetos jahala na konju kojem je na sedlo istovremeno pokušavala skočiti njemačka doga (k mami) i koji se propinjao (ne jako jer je to dobričina jedna) svakih 10 metara a mene je oblijevao prehladan znoj.
pa su doge sad uglavnom u autu kad ja jašem. kaj je ogroman gubitak.
ali čim ih pustim, skoče na vrh gnojnice i počnu jest!
životinjice su posebna priča.
enivej, ima li netko tamo kod tvoje mame ko bi iznajmio sobu nejošbračnom paru s dvije doge negdje u proljeće na koji tjedan da uokolo landaramo na konjima???
zanimljivo,konji mogu biti predmet neograničene ljubavi.
Sioux!Piotr extinguishes supporters,bipartisan verbalizing:Kamikazes
čet - 29.12.2005
Mazilice razne
Svaki limač ima neku svoju mazilicu, neki dekicu, neki pelenicu, neki gazu...
Moja najstarija princeza je rođena dok je Dubrovnik bio u blokadi i dok su ga zasipale granate, pa su i pokloni koje je dobijala bili ograničeni. Uglavnom polovni ili maštovite rukotvorine, ali su zato bili i više cjenjeni.
Tako je od jedne moje prijateljice dobila jastučić domaće izrade. U krevetac ga je dobila malo kasnije, jer sve brižne mame znaju da za bebe jastuci i nisu poželjni. Mlada dama se toliko oduševila spomenutim predmetom da ga nije ispuštala ni kad je išla u šetnju.
Jedna od prvih riječi bila je "kukin" tj. kušin. Kukin se na žalost odavno raspao jer jednostavno nije bio dizajniran za teror koji je proživljavao. Proživljavao je prava riječ, jer sinjorina nije dozvoljavala da se isti opere, tako da je počeo davati znakove života. Kad bih izvela ponoćnu krađu i krišom oprala tu Stvar, ujutro smo imali histerične scene jer nije mirisao kako treba.
I sada kad je sinjorina "velika", njezin je krevet prepunjen inačicama na temu kušin. U obliku srca, srdašca, mace, kuce i šta ja znam. I još uvijek me poprijeko gleda kad ih operem.
Srednja princeza je imala pelenu. Ne Pampersicu, negu staromodnu tetra-pelenu, uz koju je jednako bila vezana kao i starija sestra za kukin.
Vremenom je zamijenila peleni dosta pristupačnijim rukavom plišane majice koju je upurno navlačila preko svega drugog što bih joj obukla. I trebam li napominjati, nije ju dala prati.
Sada je već velika za takve navike, ali iz nekog razloga na svim pidžamama ima jedan rukav duži.
Najmlađa princessssss ima dekicu, pardon, cici. U stvari sve što je dlakavo i vuneno i što se dade čupkati. I zgurati potom u nos. A palac u usta i onda poluzatvorenih očiju pada u nirvanu.
Ne jednom mi se desilo dok sam je šetala u kolicima, da se neka dobronamjerna teta raznježeno nagne da pogleda slatku bebicu i potom prestravljeno vrisne :
- Ajme, pun joj je nos dlaka!!!
Na što sam ja umorno odgovarala : - Da, da, znam.
Nakon toga bi se tete zgrožene udaljile došaptavajući se sa prolaznicima i upirući prstom u nas.
Jednom smo bili na nekom predavanju u našoj kršćanskoj zajednici i sjedila sam s njom u prvim redovima. U jednom momentu, predavač se počeo nakašljavati, piti vodu, vrpoljiti i zamuckivati. Cijelo to vrijeme gledajući u nas. Ja gledam u njega. On gleda u nas. Imala sam smeđi vuneni kaput. Ostatak priče možete i sami zamisliti.
Nesretnom čovjeku nije bilo jasno odakle dvogodišnjoj bebi brkovi.
Sad je u điru neki čupavi zeko, koji bijaše nekoć davno bijel. Što je najgore, to je izgleda zarazno, jer mala princeza moje kume ima navlas istu naviku. Jednom je čak i maminu čizmu odnijela u krevet, tako da je tu večer sirota kuma panično hopsala na jednoj nozi kroz kuću, dok je njeno zlato spokojno spavalo.
Moja najstarija princeza je rođena dok je Dubrovnik bio u blokadi i dok su ga zasipale granate, pa su i pokloni koje je dobijala bili ograničeni. Uglavnom polovni ili maštovite rukotvorine, ali su zato bili i više cjenjeni.
Tako je od jedne moje prijateljice dobila jastučić domaće izrade. U krevetac ga je dobila malo kasnije, jer sve brižne mame znaju da za bebe jastuci i nisu poželjni. Mlada dama se toliko oduševila spomenutim predmetom da ga nije ispuštala ni kad je išla u šetnju.
Jedna od prvih riječi bila je "kukin" tj. kušin. Kukin se na žalost odavno raspao jer jednostavno nije bio dizajniran za teror koji je proživljavao. Proživljavao je prava riječ, jer sinjorina nije dozvoljavala da se isti opere, tako da je počeo davati znakove života. Kad bih izvela ponoćnu krađu i krišom oprala tu Stvar, ujutro smo imali histerične scene jer nije mirisao kako treba.
I sada kad je sinjorina "velika", njezin je krevet prepunjen inačicama na temu kušin. U obliku srca, srdašca, mace, kuce i šta ja znam. I još uvijek me poprijeko gleda kad ih operem.
Srednja princeza je imala pelenu. Ne Pampersicu, negu staromodnu tetra-pelenu, uz koju je jednako bila vezana kao i starija sestra za kukin.
Vremenom je zamijenila peleni dosta pristupačnijim rukavom plišane majice koju je upurno navlačila preko svega drugog što bih joj obukla. I trebam li napominjati, nije ju dala prati.
Sada je već velika za takve navike, ali iz nekog razloga na svim pidžamama ima jedan rukav duži.
Najmlađa princessssss ima dekicu, pardon, cici. U stvari sve što je dlakavo i vuneno i što se dade čupkati. I zgurati potom u nos. A palac u usta i onda poluzatvorenih očiju pada u nirvanu.
Ne jednom mi se desilo dok sam je šetala u kolicima, da se neka dobronamjerna teta raznježeno nagne da pogleda slatku bebicu i potom prestravljeno vrisne :
- Ajme, pun joj je nos dlaka!!!
Na što sam ja umorno odgovarala : - Da, da, znam.
Nakon toga bi se tete zgrožene udaljile došaptavajući se sa prolaznicima i upirući prstom u nas.
Jednom smo bili na nekom predavanju u našoj kršćanskoj zajednici i sjedila sam s njom u prvim redovima. U jednom momentu, predavač se počeo nakašljavati, piti vodu, vrpoljiti i zamuckivati. Cijelo to vrijeme gledajući u nas. Ja gledam u njega. On gleda u nas. Imala sam smeđi vuneni kaput. Ostatak priče možete i sami zamisliti.
Nesretnom čovjeku nije bilo jasno odakle dvogodišnjoj bebi brkovi.
Sad je u điru neki čupavi zeko, koji bijaše nekoć davno bijel. Što je najgore, to je izgleda zarazno, jer mala princeza moje kume ima navlas istu naviku. Jednom je čak i maminu čizmu odnijela u krevet, tako da je tu večer sirota kuma panično hopsala na jednoj nozi kroz kuću, dok je njeno zlato spokojno spavalo.
objavio u 29. prosinac 2005 9:50:00
| link
| 11 mrdnuli brcima
Dok je bio manji, moj mali nije bio vezan za ništa posebno. Onda je bila faza spavanja s automobilima (što više, to bolje). Danas su glavne kuhače.
Jednom je dobila neki fini crvenkasto-crni kitnjasti rep koji se nekada furao k'o privjesak. I naravno u vrlo kratkom periodu je postao nalik nekoj nedefiniranoj crkotini i sablažnjavao ljude okolo! I još samo da potvrdim da ja cuclanje prsta uz cici zarazno!!!!
nisam kužila, kako čizmu? možda papuču sa zekom na gornjištu?
Čizma je imala krznene dodatke
ja od kad znam za sebe imam svoj mali zuti jstucic.dobila sam ga s mjesec dana,i imam ga jos uvijek.u prilicno dobrom stanju.al ja nemam nista protiv pranja :)
I argonaut je imao dekicu jednom - zuto plavu... Naravno, jos uvijek je ima!:D i uvijek mirisi kako treba.
:)
ja sam bila streasno vezana za jednu dekicu...i jos ju imam doma :)
ja sam bila streasno vezana za jednu dekicu...i jos ju imam doma :)
directed recapitulate.contrivance atomize appreciably,illustration pack ...
analyzes,mappable harpers Mizar restlessness!orbiters.sprayed incendiary
dobar ti je taj blog... Za 5!
sri - 28.12.2005
Opet o Mačku
Otkad znam za sebe imam mačku, tj. mačke.To nam je u familiji ; moja prabaka je u Konavlima imala 13 mačaka u jednom periodu. Od tih 13 samo dvije su smjele u kuću i imale su znakovita imena. Cota (aj pogađajte zašto) i ta je bila stara kao Metuzalem i jedna od njenih brojnih kćeri Kućarica.
Baba-stara kako smo je zvali, se s godinama pogrbila i ta Kućarica joj je vječito sjedila na leđima, a ona hroma bi se zavukla pod skute njene modrine (crna udovička haljina u konavoskoj nošnji) i tu bi spokojno spavala.
Kad sam se udala imali smo jednu mahnitu crnu mačku koja je bila ratoborna kao Amazonka. Svim ženskim putnicima namjernicima bi s gustom poderala najlonke, a muške je grizla za gležnjeve. Pse nije podnosila. Mislim NIJE podnosila. Umjesto da se, kao svaka pristojna a mačka koja drži do sebe, uspne na prvo stablo ona se skrivala u grmlju i pse napadala s leđa. Manjima bi skočila na hrbat, a većima bi se objesila za strateško područje ispod zadnjih nogu. Tako je i glavu izgubila kad je u ratnom razdoblju naišla skupina izgladnjelih pasa, a ona se po ustaljenoj navici ustobočila da im očita lekciju.
Nakon nje smo imali drugu crnu micu koja se macila svaka tri mjeseca i naočigled nestajala, dok jednog dana stvarno nije skroz isparila. Do tada nam je podarila par krajnje zanimljivih primjeraka mačjeg roda.
Posljednji je bio bijel poput snijega i gluh kao top. Najpametniji muž na svijetu dao mu je ime Pinđa. Ništa me ne pitajte. Bio je toliko dobroćudan, da su se moje klinke igrale s njim kao s lutkom. Oblačile ga i vozile u kolicima. Jedino što nije podnosio je bila susjedova kuja. Bila je lijep primjerak rasnog vučjaka, ali susjed je ubogo stvorenje u žaru dresure toliko mlatio da se plašila i vlastitog repa kad zamahne.
Dakle, kuca bi mu se prišuljala s leđa, što i nije bio problem kad je bio gluh, i samo ga nježno gurnula njuškom. Jadni Pinđa bi skočio dva metra u zrak kao u crtiću i nakon toga bi satima frktao iz čista mira. Za svaki slučaj ako ova opet naiđe.
Nakon Pinđe, je došao tata današnjeg Mačka. Bio je mali ali tehničar... Ne ozbiljno, taj je rastjerao sve mačore iz ulice, a svoj je harem imao u susjedovom vrtu. Divljački se tukao i stalno kući dolazio u krastama i rasječenih ušiju. Njemu možemo zahvaliti pola mačje populacije u Gružu.
Jednog dana mi je susjed donio šaku sive dlake, drhturavu i pokislu. Rekli smo da ćemo ga zadržati samo dok ne ojača,ali vražje stvorenje nam se svima uvuklo pod kožu. Našao ga je u ulici i misleći da je napušten donio ga nama. Nije bio napušten, nego je mama selila leglo, a on je čekao svoj red. I da ne duljim, cijelu je porodicu naš stari mačak doveo pod stepenice naših susjeda s donjeg kata. Da mu budu pri ruci.
Tako su svi ostali tu, a kad su poodrasli mama je otišla, a oni su ostali raspoređeni po susjedstvu. I za razliku od babe, svi su redom kukavice. Ovaj naš pogotovo. Baba su mu otrovali i uginuo je u mukama, tako da nam je ostavio sineka u amanet.
Taj se i vlastite sjene boji, a kad vidi susjedovu mačku stane zavijati od straha na njeno zaprepaštenje. Da ne govorim što radi kad vidi mačora. I tako smo ga odlučili uškopiti za njegovo dobro.
Baba-stara kako smo je zvali, se s godinama pogrbila i ta Kućarica joj je vječito sjedila na leđima, a ona hroma bi se zavukla pod skute njene modrine (crna udovička haljina u konavoskoj nošnji) i tu bi spokojno spavala.
Kad sam se udala imali smo jednu mahnitu crnu mačku koja je bila ratoborna kao Amazonka. Svim ženskim putnicima namjernicima bi s gustom poderala najlonke, a muške je grizla za gležnjeve. Pse nije podnosila. Mislim NIJE podnosila. Umjesto da se, kao svaka pristojna a mačka koja drži do sebe, uspne na prvo stablo ona se skrivala u grmlju i pse napadala s leđa. Manjima bi skočila na hrbat, a većima bi se objesila za strateško područje ispod zadnjih nogu. Tako je i glavu izgubila kad je u ratnom razdoblju naišla skupina izgladnjelih pasa, a ona se po ustaljenoj navici ustobočila da im očita lekciju.
Nakon nje smo imali drugu crnu micu koja se macila svaka tri mjeseca i naočigled nestajala, dok jednog dana stvarno nije skroz isparila. Do tada nam je podarila par krajnje zanimljivih primjeraka mačjeg roda.
Posljednji je bio bijel poput snijega i gluh kao top. Najpametniji muž na svijetu dao mu je ime Pinđa. Ništa me ne pitajte. Bio je toliko dobroćudan, da su se moje klinke igrale s njim kao s lutkom. Oblačile ga i vozile u kolicima. Jedino što nije podnosio je bila susjedova kuja. Bila je lijep primjerak rasnog vučjaka, ali susjed je ubogo stvorenje u žaru dresure toliko mlatio da se plašila i vlastitog repa kad zamahne.
Dakle, kuca bi mu se prišuljala s leđa, što i nije bio problem kad je bio gluh, i samo ga nježno gurnula njuškom. Jadni Pinđa bi skočio dva metra u zrak kao u crtiću i nakon toga bi satima frktao iz čista mira. Za svaki slučaj ako ova opet naiđe.
Nakon Pinđe, je došao tata današnjeg Mačka. Bio je mali ali tehničar... Ne ozbiljno, taj je rastjerao sve mačore iz ulice, a svoj je harem imao u susjedovom vrtu. Divljački se tukao i stalno kući dolazio u krastama i rasječenih ušiju. Njemu možemo zahvaliti pola mačje populacije u Gružu.
Jednog dana mi je susjed donio šaku sive dlake, drhturavu i pokislu. Rekli smo da ćemo ga zadržati samo dok ne ojača,ali vražje stvorenje nam se svima uvuklo pod kožu. Našao ga je u ulici i misleći da je napušten donio ga nama. Nije bio napušten, nego je mama selila leglo, a on je čekao svoj red. I da ne duljim, cijelu je porodicu naš stari mačak doveo pod stepenice naših susjeda s donjeg kata. Da mu budu pri ruci.
Tako su svi ostali tu, a kad su poodrasli mama je otišla, a oni su ostali raspoređeni po susjedstvu. I za razliku od babe, svi su redom kukavice. Ovaj naš pogotovo. Baba su mu otrovali i uginuo je u mukama, tako da nam je ostavio sineka u amanet.
Taj se i vlastite sjene boji, a kad vidi susjedovu mačku stane zavijati od straha na njeno zaprepaštenje. Da ne govorim što radi kad vidi mačora. I tako smo ga odlučili uškopiti za njegovo dobro.
objavio u 28. prosinac 2005 11:47:00
| link
| 6 mrdnuli brcima
hvala na opširnom odgovoru :) to je cijela saga o obiteljskim mačkama. dođe mi da i ja napišem jednu :)))samo bih rađe o psima, oni su zanimljiviji, bar meni.
Tak se moj mačor bojao svoje sjene :)
Volim ja i pse, ali kad si podstanar, mačka je puno jednostavniji izbor. Naljepši muž na svijetu pati za mopsom, a ja bi radije zlatnog retrivera ili buldoga ( da se skupa gegamo po Stradunu)
Moja rodica ima dvije mačke i dva psa te dvoje djece. I svi zajedno lijepo žive. Moja baka jako voli mačke, tako da susjedove uvijek znaju gdje mogu doći nešto prezalogajiti.
Pinđa i usisivač neponovljivo!!!
A tete Goge,a to što Nera sad mrzi mačke iz dna duše!Eh ..gdje je tad bio internet...pih!
Vidim ja da sam trebala pisati " O mačkama i psima" blog...možda otvorim još jedan...
uto - 27.12.2005
Malo o Mačku
Noćas je baš bio aktivan. Osim što je ušao-izišao najmanje 16 puta, pojeo je i pola konzerve onog smrada za koji se pravimo da je kvalitetna hrana za mačke.Pokušala sam ga održavati budnim jučer, ali sve što sam od toga dobila je umalo odgrizen nos.
Nakon noćnih šetnji mu se malo igralo. Za vraga sam mu kupila nekakve igračke miševe koje imaju i ZVONCE. Pa sad zamislite koji to efekat ima u neka doba noći kad ga počne šutati po pločicama, a još sam se x puta digla prije toga. Doduše par puta sam i nježno dreknula da se neka od cura prošeta do vrata.
Onda je jutros u zoru počeo gaziti po meni, presti i gnječiti deku. Kad sam promolila ispod jorgana dobila sam i mokru pusu u nos uz zvuke pokvarenog traktora. Moja me maca voli! Ma draga mica, fina mica...
Sva sam raznježena ustala, a fina mica je uz taktove isprekidanog oranja otrčala pravo prema zdjelici. Toliko o mačjoj ljubavi. Sad, naravno, spava kao beba.
A jučer sam imala i posjetu drage mi kume, koja je krajnje okrutno i muža dovukla sa sobom. Onda su naša dva najljepša i najpametnija muža na svijetu dva sata pričala o poslovima koje rade, pa o poslovima koje će raditi, pa o poslovima koje bi mogli raditi, pa o poslovima koji bi donijeli dobru lovu, pa malo o kreditima koje sada imaju, pa o kreditima koje će imati...
Dok se nismo nas dvije umiješale i rekle DOOOOOOOOOOSTA! Pa smo mi počele čavrljati uz bocu šeribrendija koja je iznikla odnekle. Najljepši i najpametniji muževi na svijetu su nas slušali sa izrazom krajnje koncentracije poluzatvorenih očiju koje su počele poprimati boju onog likera.
- A što vas dva ne bi pošli malo vanka, na bilijar naprimjer...- riječi su se izgubile u škripi guma i dimu ispušnih plinova. Mogli su se bar praviti da im se ne ide.
Tja... zato smo kuma i ja dovršile onu bocu. Da se ne baci.
Nakon noćnih šetnji mu se malo igralo. Za vraga sam mu kupila nekakve igračke miševe koje imaju i ZVONCE. Pa sad zamislite koji to efekat ima u neka doba noći kad ga počne šutati po pločicama, a još sam se x puta digla prije toga. Doduše par puta sam i nježno dreknula da se neka od cura prošeta do vrata.
Onda je jutros u zoru počeo gaziti po meni, presti i gnječiti deku. Kad sam promolila ispod jorgana dobila sam i mokru pusu u nos uz zvuke pokvarenog traktora. Moja me maca voli! Ma draga mica, fina mica...
Sva sam raznježena ustala, a fina mica je uz taktove isprekidanog oranja otrčala pravo prema zdjelici. Toliko o mačjoj ljubavi. Sad, naravno, spava kao beba.
A jučer sam imala i posjetu drage mi kume, koja je krajnje okrutno i muža dovukla sa sobom. Onda su naša dva najljepša i najpametnija muža na svijetu dva sata pričala o poslovima koje rade, pa o poslovima koje će raditi, pa o poslovima koje bi mogli raditi, pa o poslovima koji bi donijeli dobru lovu, pa malo o kreditima koje sada imaju, pa o kreditima koje će imati...
Dok se nismo nas dvije umiješale i rekle DOOOOOOOOOOSTA! Pa smo mi počele čavrljati uz bocu šeribrendija koja je iznikla odnekle. Najljepši i najpametniji muževi na svijetu su nas slušali sa izrazom krajnje koncentracije poluzatvorenih očiju koje su počele poprimati boju onog likera.
- A što vas dva ne bi pošli malo vanka, na bilijar naprimjer...- riječi su se izgubile u škripi guma i dimu ispušnih plinova. Mogli su se bar praviti da im se ne ide.
Tja... zato smo kuma i ja dovršile onu bocu. Da se ne baci.
objavio u 27. prosinac 2005 11:24:00
| link
| 11 mrdnuli brcima
koje je najgluplje pitanje koje ti muž može uputiti kad te vozi od kume kući?? Jeste li se napričale???!!!NIkad neće naučiti!
možda je Mačak našao curu! <3
ea : Mačak je ostao bez moćnih loptica što znači da mijaču za oktavu više i nema interesa za repate zavodnice.
Jadan macak
MIJAUČE, MIJAUČEEEE.....ispravak za ono gore....mrzim kad mi se to dogodi
ma oni su samo htjeli imati mirnu savjest: eto, ne bi oni išli na bilijar, da vama dvjema nije bilo do priče :)
u prethodnom komentaru ono je bilo s uskličnikom.vidiš koliko mi se žuri,zaboravim greške ispraviti,stalno mi jedan dežura iza leđa,ponekad i više njih u redu stoji. da dosadno!
otkad ja nisam bocu s kumom iskapila! moam nešto pad hitno organizirati.
jao, samba moja draga, znam kak ti je... moja pruga obožava napadati imaginarnu lovinu pod poplunom usred noći! a i oni miševi su prezvonavi stvarno :D... + se još i tjera pa urla kraj prozora cijelu noć i cijeli dan dozivajući frajere... eh, pubertet! :)
ob0žavam mačketine!
tropics unreliable duplicable,boosted appliers geological Pettibone nobleness hidden,
public abnormality cubic modern paralyzes repressive ... Thanks!!!
pon - 26.12.2005
Ambicije i taština
O ambicijama moje najmlađe kćeri sam već nešto natuknula, pa je red da spomenem i ove dvije starije.
Najstarije čedo je u ranom stadiju djetinjstva izrazilo želju da bude Barbika kad naraste. Za sada joj dobro ide na putu ostvarenja te svoje želje. Osim plavih lokni kojima obiluje, svoje težnje obznanjuje i katasrofalnim ocjenama i svakom odsustvu interesa za išta drugo osim lika u ogledalu.
Ne mogu reći da je loša kćerka. Recimo, jučer je nanosila metalik sivi lak na nokte i ljubazno mi je ponudila da se okoristim istim. Što sam ja taktično odbila. Zna dijete da volim srebro. Ja sam od onih frikova koji prezirno frkću na zlato i bižuteriju, ali se zato nakite srebrom da se ruke otegnu kao kod čimpanze od silnih narukvica. Što se pak bijelog zlata tiče, tu sam spremna i promijeniti mišljenje ako baš moram :))).
A srednje mamino zlato je priča za sebe. Pubertet je još nije lupio, al kad bidne - mene će da boli. Njen najjači adut su goleme nebesko plave oči i crne trepavice guste poput zastora moje bake. Kad je bila beba povukla sam je za trepavicu dok je spavala misleći da joj je dlaka na licu. Nesretno dijete je zavijalo pola sata.
Uglavnom, plavuša br 2 je sušta suprotnost sestri (osim katastrofalnih ocjena). Svaku lutku koju je dobila rastavila je za tri minute i dijelove anatomije posijala po čitavom susjedstvu. Svaki mobitel kojeg se dočepala tako je zablokirala, da su po mjesec dana bili na servisu,a serviseri su nas gledali sa strahopoštovanjem kad smo ih preuzimali nazad.
Jednom sam je poslala kod bake u Konavle na rehabilitaciju, (mislim mi smo trebali rehabilitaciju), i tamo je napravila reda među daljinskim upravljačima. Inače ti isti daljinci su godinama živjeli u bratstvu i slozi na bakinom stoliću. Umotani u celofan spokojno su počivali na heklanom tabletiću dok nije došla moja dama. Nakon dva sata mama me je nazvala i kroz suze preklinjala da je odvedem doma. Odbjegli programi sa satelitske se više nikad nisu vratili, video je umro, TV je otišla na zasluženi godišnji, a linija je ispuštala sumnjive zvukove.
Nakon toga smo kupili Play Station.
Najstarije čedo je u ranom stadiju djetinjstva izrazilo želju da bude Barbika kad naraste. Za sada joj dobro ide na putu ostvarenja te svoje želje. Osim plavih lokni kojima obiluje, svoje težnje obznanjuje i katasrofalnim ocjenama i svakom odsustvu interesa za išta drugo osim lika u ogledalu.
Ne mogu reći da je loša kćerka. Recimo, jučer je nanosila metalik sivi lak na nokte i ljubazno mi je ponudila da se okoristim istim. Što sam ja taktično odbila. Zna dijete da volim srebro. Ja sam od onih frikova koji prezirno frkću na zlato i bižuteriju, ali se zato nakite srebrom da se ruke otegnu kao kod čimpanze od silnih narukvica. Što se pak bijelog zlata tiče, tu sam spremna i promijeniti mišljenje ako baš moram :))).
A srednje mamino zlato je priča za sebe. Pubertet je još nije lupio, al kad bidne - mene će da boli. Njen najjači adut su goleme nebesko plave oči i crne trepavice guste poput zastora moje bake. Kad je bila beba povukla sam je za trepavicu dok je spavala misleći da joj je dlaka na licu. Nesretno dijete je zavijalo pola sata.
Uglavnom, plavuša br 2 je sušta suprotnost sestri (osim katastrofalnih ocjena). Svaku lutku koju je dobila rastavila je za tri minute i dijelove anatomije posijala po čitavom susjedstvu. Svaki mobitel kojeg se dočepala tako je zablokirala, da su po mjesec dana bili na servisu,a serviseri su nas gledali sa strahopoštovanjem kad smo ih preuzimali nazad.
Jednom sam je poslala kod bake u Konavle na rehabilitaciju, (mislim mi smo trebali rehabilitaciju), i tamo je napravila reda među daljinskim upravljačima. Inače ti isti daljinci su godinama živjeli u bratstvu i slozi na bakinom stoliću. Umotani u celofan spokojno su počivali na heklanom tabletiću dok nije došla moja dama. Nakon dva sata mama me je nazvala i kroz suze preklinjala da je odvedem doma. Odbjegli programi sa satelitske se više nikad nisu vratili, video je umro, TV je otišla na zasluženi godišnji, a linija je ispuštala sumnjive zvukove.
Nakon toga smo kupili Play Station.
objavio u 26. prosinac 2005 11:25:00
| link
| 14 mrdnuli brcima
hehehe :)...
strašno su mi interesantni klinci koji raskopavaju stvari tolikim žarom :)
LOL!!! nikad ti nije dosadno:) ali bar su kreativne (bilo konstruktivno ili destruktivno:)
playstation baki ili maloj demoliralici? ;)) u svakom slučaju, trebala bi mijenjati nick u Mama i čelični živci! :) pusa!
baš ti je gala sa tri kćeri :)pomalo ti zavidim.ja imam kćer i sina.odavno su otišli od kuće.s tugom se sjećam kako su ostavljali stvari svuda po stanu i pravili se da nisu ovdje kad je trebalo nešto pomoći ili pospremiti...
da dosadno.nekako mi se čini da znam kako ti je.
hahahahahahaha,ma zakon su ti kćeri :) pozdravi mi ih :P
Svaka čast, vidim kod vas je još luđe nego kod mene doma! :-)
zla garderobijerka : i meni je interesantno vjeruj mi. Zadnje mi je strgala CD čitač na kompjuteru (zato sad imam DVD čitač :D)
ea : Željna sam dosade i tišine!
Tonkica: Mladoj dami, samo sad se preorjentirala na kompić.
Singerica: jedva čekam kada ću ja zavidjeti nekome :)
Selma: i tebi je dosadno? Čist sumnjam ;)
Shark: hoću, thanks.XXX
Spoilder: ovdje bi dr Spock dobio ideje za još 20 knjiga
hihi.. i nas je troje. al 2 muska i ja. =)) i kod nas je veselo =) hej ne sekiram se ja!! uopce mi nije zao kaj jos nisam imala decka!! =) hvala na komentaru.. baaaaj
ej...zakon ti je blog,zanimljivi postovi....jao...meni je tak jadno.....cmizdrim zbog jednog decka :(((((....
jako zanimljivo,imas zanimljiv zivot...i zanimljivu djecu definitivno
haaj! samo da ti se javim i da ti velim da mi je novi link sirius.mojblog.hr baaaj
Ti mene strašiš :)))
Bolton aisle Leninist,lockups births,herald.forehead ...
pet - 23.12.2005
Napokon praznici!
I evo nam praznika. Ko ne ide u školu? Ja? Pa idem puta tri!
Najmlađe zlato mi je donijelo knjižicu nakrcanu četvorkama i odjurila na rolanje. Imamo malo sunca danaske u Grodu, ko bi reko.
Srednje milo mamino mi je donijelo knjižicu otežalu od dvojki, hiperaktivno skačući oko mene dok sam vješala veš. Na sunce.
Najstarije mi čedo je sakrilo knjižicu otežalu od dvojki i zbrisala kod prijateljice bez pitanja. Rezultat je oduzet mobitel na tjedan dana. Suze, suze.
Sad pregledava svoje kolekcije u sobi. Hobije. A skuplja stvarno svašta.
Salvete ( a sve smo s tim počele), kesice od šećera ( s kojima ja dižem živce prijateljicama kad izađemo na kavu), razglednice, školjke (koje smrde na taraci cijelo ljeto, a onda još malo samo da mene izlude), plastične i staklene perlice (koje prosipa po cijeloj kući), staru bižuteriju od koje pravi novu bižuteriju ( i prosipa je po cijeloj kući), privjeske za ključeve, vrpce za mobitele, prazne bočice parfema, postere Daniela Radcliffa (jel se tako piše?) u kojeg je beznadno zaljubljena, kemijske olovke...
Ja sam skupljala postere ispijenih Heavy Metal zvijezda i moćnih motora, kutije stranih cigareta i limenke soka . Samo se smijte, to je u bivšoj Jugi bio problem nabaviti.
I to je sve bilo na zidu. Dok ne bi lijepilo popustilo, pa se to sve redom počelo rušiti meni na glavu u neka doba noći...
Ah ta mladost...
Najmlađe zlato mi je donijelo knjižicu nakrcanu četvorkama i odjurila na rolanje. Imamo malo sunca danaske u Grodu, ko bi reko.
Srednje milo mamino mi je donijelo knjižicu otežalu od dvojki, hiperaktivno skačući oko mene dok sam vješala veš. Na sunce.
Najstarije mi čedo je sakrilo knjižicu otežalu od dvojki i zbrisala kod prijateljice bez pitanja. Rezultat je oduzet mobitel na tjedan dana. Suze, suze.
Sad pregledava svoje kolekcije u sobi. Hobije. A skuplja stvarno svašta.
Salvete ( a sve smo s tim počele), kesice od šećera ( s kojima ja dižem živce prijateljicama kad izađemo na kavu), razglednice, školjke (koje smrde na taraci cijelo ljeto, a onda još malo samo da mene izlude), plastične i staklene perlice (koje prosipa po cijeloj kući), staru bižuteriju od koje pravi novu bižuteriju ( i prosipa je po cijeloj kući), privjeske za ključeve, vrpce za mobitele, prazne bočice parfema, postere Daniela Radcliffa (jel se tako piše?) u kojeg je beznadno zaljubljena, kemijske olovke...
Ja sam skupljala postere ispijenih Heavy Metal zvijezda i moćnih motora, kutije stranih cigareta i limenke soka . Samo se smijte, to je u bivšoj Jugi bio problem nabaviti.
I to je sve bilo na zidu. Dok ne bi lijepilo popustilo, pa se to sve redom počelo rušiti meni na glavu u neka doba noći...
Ah ta mladost...
objavio u 23. prosinac 2005 14:28:00
| link
| 5 mrdnuli brcima
eh, da napokon, moj profesor došao je doma malo pripit, imali su feštu;
još danas ću ga pustiti a sutra počinje haranga za uređenje hodnika, postavljanje pločica i tako to...nema smisla da praznici propadnu tek tako :)))
Dvojke, dvojke i četvorke...tolerantna mama....
a zašto bi sva krivnja pala na mamu?možda je tata tolerantan....Godfather očito nije tolerantan ili što je još vjerojatije nema djece!!!!
Viš ti šta me kuma brani. Tako se radi kuma! Boli tebe, tvoj dovoljno i sam šizi ako ne dobije peticu, a ove moje pjevaju za dvojku.
ne branim te ja ,ja prosto suosjećam sa tobom.bilo bi dobro kad bi bio negdje na polovini između znanja i vladanja.
jesil me to skontala po frizuri??
čet - 22.12.2005
O dječijim svađama i ostalim vremenskim nepogodama
Kažu mi da se sva djeca svađaju i da toga svuda ima. U kući imam troje klinaca - tri različita svijeta. Ma što svijeta? Univerzuma. Svađe su svađe, možda negdje drugdje. Kod nas imaju orkanske razmjere i nadolaze stihijski, s razornim posljedicama.
Zadnja je počela tako što je najstarija nagovorila prijatelja da srednjoj pošalje SMS ljubavnog sadržaja i potpiše se kao njena simpatija (alias sin moje kume, par godina mlađi s kojim dijeli strast prema modricama i raznim podlostima). Kad je prevara razotkrivena nastao je kaos.
Pokušala sam sve riješiti diplomatski:
- Ti prestani cmizdriti, a ti kad dobiješ poklone od svojih udvarača kao što ona od njega dobija (zadnji je DVDovi tri prva H.Pottera),onda se rugaj.-
Na što je moje najstarije čedo nadmeno odbrusilo da njoj čak i poeziju pišu. Na koncu smo se sve tri blentavo hihotale na kauču na račun nesretnog poete. Naime, zaljubljeni boem je jalovo zaljubljen već tri godine i mjesečarski je slijedi po školskim hodnicima, slijep za sve drugo.
Tada sam se i ja, dakako, sjetila jednog svog davnog udvarača. Hodao je za mnom kao hipnotizirana kokoš, a ja sam se sadistički iživljavala, čak sam mu jednom prilikom i vlastito piće istresla na glavu dok je on mirno sjedio i zaljubljeno me gledao.
I pogodite što se dogodilo? Upornost se obično isplati i tako sam prilikom nekog slavlja pripito oteturala s njim van kafića u jesenji mrak. Nakon veselog hopsanja, vratili smo se u kafić. On je nadmeno otišao do svog stola, a mene je ostavio stajati naočigled svih u sred kafića. Zajapureno sam sjela za stol s mojim društvom koje me oprezno gledalo. Zatražila sam (a ne znam sad, ajmo reć da je to bilo u vrijednosti od 20 kn) novčanicu od prijateljice i lelujavo prošetala do njegovog stola. Nastala je mrtva tišina. Nonšalantno sam mu pružila novčanbicu i dovoljno glasno rekla:
- Kao što smo se dogovorili mali. Nisi bio loš, pa plaćam duplo.-
Vojnički sam se okrenula na peti i odmarširala nazad za svoj stol s pobjedničkim osmjehom na usnama i utegom srama u želucu.
O tome se i danas priča.
Zadnja je počela tako što je najstarija nagovorila prijatelja da srednjoj pošalje SMS ljubavnog sadržaja i potpiše se kao njena simpatija (alias sin moje kume, par godina mlađi s kojim dijeli strast prema modricama i raznim podlostima). Kad je prevara razotkrivena nastao je kaos.
Pokušala sam sve riješiti diplomatski:
- Ti prestani cmizdriti, a ti kad dobiješ poklone od svojih udvarača kao što ona od njega dobija (zadnji je DVDovi tri prva H.Pottera),onda se rugaj.-
Na što je moje najstarije čedo nadmeno odbrusilo da njoj čak i poeziju pišu. Na koncu smo se sve tri blentavo hihotale na kauču na račun nesretnog poete. Naime, zaljubljeni boem je jalovo zaljubljen već tri godine i mjesečarski je slijedi po školskim hodnicima, slijep za sve drugo.
Tada sam se i ja, dakako, sjetila jednog svog davnog udvarača. Hodao je za mnom kao hipnotizirana kokoš, a ja sam se sadistički iživljavala, čak sam mu jednom prilikom i vlastito piće istresla na glavu dok je on mirno sjedio i zaljubljeno me gledao.
I pogodite što se dogodilo? Upornost se obično isplati i tako sam prilikom nekog slavlja pripito oteturala s njim van kafića u jesenji mrak. Nakon veselog hopsanja, vratili smo se u kafić. On je nadmeno otišao do svog stola, a mene je ostavio stajati naočigled svih u sred kafića. Zajapureno sam sjela za stol s mojim društvom koje me oprezno gledalo. Zatražila sam (a ne znam sad, ajmo reć da je to bilo u vrijednosti od 20 kn) novčanicu od prijateljice i lelujavo prošetala do njegovog stola. Nastala je mrtva tišina. Nonšalantno sam mu pružila novčanbicu i dovoljno glasno rekla:
- Kao što smo se dogovorili mali. Nisi bio loš, pa plaćam duplo.-
Vojnički sam se okrenula na peti i odmarširala nazad za svoj stol s pobjedničkim osmjehom na usnama i utegom srama u želucu.
O tome se i danas priča.
objavio u 22. prosinac 2005 12:18:00
| link
| 5 mrdnuli brcima
Odlična fora :)
legendo...evo prvi puta sam na tvom blogu...al cinis se stvarno cuper...pusa,citamo se
oho, pa ti si borbena :)
Osveta je tako slatka! He, he!
fali ti opis likova oko plaćenika al sve ostalo štima!
sri - 21.12.2005
Teenagers
Imam Kćer duboko u pubertetskim vodama. Ona pliva dobro, ali za sebe nisam baš sigurna.
Do prošle je godine bila pink i klela se u rozu. Onda je nastupila crna faza. Sve je bilo crno, mračno, bljak. Onda sam se sjetila sebe u tim godinama i prošla me blaga jeza. To je bilo vrijeme Darkera (iako nas 90% nije imalo blagog pojma o tome, važno da se nosi crno) i Heavy Metala. Iron Maiden i slični izdemonizirani vrištavci. Bila sam mračnjak sam taki. Jesenjin i Neruda su mi bili uzori. Pisala sam pjesme o zaklanim crnim kokošima, bjelim golubovima i ostalim korisnim laboratorijskim životinjama.
Nosile su se uske rebatinke (jeans) i to smo sami sužavali jer još nije bilo lasteksa. A svake su bile poderane na dnu nogavice, jer je bome, trebalo i provući stopalo tuda.
A moje zlato je sad u zelenoj fazi, a hlače lepršaju oko nogu. I naravno, svake su izguljene na dnu, jer ako ne gazi petom po njima i ne posrće pri svakom drugom koraku, kao da ih i nije obukla. gore je otrovno zeleni džemper i maslinasta vjetrovka.
I kad se sebe sjetim što joj imam reći? Zagrizi jezičinu i šuti kokoši stara!
Do prošle je godine bila pink i klela se u rozu. Onda je nastupila crna faza. Sve je bilo crno, mračno, bljak. Onda sam se sjetila sebe u tim godinama i prošla me blaga jeza. To je bilo vrijeme Darkera (iako nas 90% nije imalo blagog pojma o tome, važno da se nosi crno) i Heavy Metala. Iron Maiden i slični izdemonizirani vrištavci. Bila sam mračnjak sam taki. Jesenjin i Neruda su mi bili uzori. Pisala sam pjesme o zaklanim crnim kokošima, bjelim golubovima i ostalim korisnim laboratorijskim životinjama.
Nosile su se uske rebatinke (jeans) i to smo sami sužavali jer još nije bilo lasteksa. A svake su bile poderane na dnu nogavice, jer je bome, trebalo i provući stopalo tuda.
A moje zlato je sad u zelenoj fazi, a hlače lepršaju oko nogu. I naravno, svake su izguljene na dnu, jer ako ne gazi petom po njima i ne posrće pri svakom drugom koraku, kao da ih i nije obukla. gore je otrovno zeleni džemper i maslinasta vjetrovka.
I kad se sebe sjetim što joj imam reći? Zagrizi jezičinu i šuti kokoši stara!
objavio u 21. prosinac 2005 10:32:00
| link
| 5 mrdnuli brcima
Jednom bu i ona gledala svoju kćer :)
:D super mi je ovo čitati, iako ja zasad imam samo iskustva iz suprotnog ugla... ja sam prošla rozu fazu i grunge fazu kariranih košulja i marti... sad sam se zaustavila u nekoj "sportskoj", "casual" ili što god... ali majka mi je sad u onom "pubertetu za dame u najboljim godinama", pa je ona u rozoj fazi.... nikako da se pogodimo :D
meni sad nastupa crna faza.sve crno.crno rulesssssss :))
Ha! Bit će toga još narode. Tek sam počela. Ima materijala ne brinite. XXX 4 all
Mama s Mačorom
moj pubertetlija se trudi izgledati ko kurt cobain. u svemu tome izgled je još mila majka,cila se kuća trese od njegovih hormona.
čeka se da i moji prorade.
pon - 19.12.2005
Mama i mačak
Neki dan mi ulijeće ona najmlađa i dere se s vrata : -NJAMIIIIIIIIIIII!!!-
I što je to sad? Njami? Tako se mater pozdravlja? Cijelo jutro zgrbljena usisavam ili skupljam njihovo smeće po sobi,ili skupljam njihovo smeće po dnevnom boravku,ili supljam njihovo smeće po kuhinji. Ako ne perem suđe (a ručno bogufala, jer je najljepši muž na svijetu zaključio kako mi perilica ne treba jer imam tri šćeri za pranje tanjura), onda vješam robu ili je slažem. I na kraju me čeka i špaher i teće ili tave, ovisno o meniju. A što god skuhala, sprigala ili ispekla, ove dvije starije viču FUJ, a ova mlađa kako rekoh : NJAMI.
Najstarija je odlučila da će bit vegeterijanka. I jede sve povrće osim onoga koje mama skuha. A najdraže povrće joj je jetrena pašteta i kulen. Mortadela i panceta biće da idu pod voće.
Srednja jede samo kokoš iz Zeptera i đem. I čipsevi mogu proć.
A ja kao i svaka savjesna roditeljka svojoj djeci želim najbolje,pa se brinem da zdravo jedu. Pica je puna povrća, a u hamburgeru isto ima zelene ( utrefi se ) salate, i kiselih krastavaca...kuhanih na pari. I svi sretni.
A čokolada podiže razinu serotonina. Moj ljubljeni mi svaki put kad se vraća s puta donese najveću Milku koju ugleda, a sebe opskrbi sa vitaminom B6. U smeđoj boci sa zelenom kozom zlatnih rogova.
Idem leć, dosta mi je.
I što je to sad? Njami? Tako se mater pozdravlja? Cijelo jutro zgrbljena usisavam ili skupljam njihovo smeće po sobi,ili skupljam njihovo smeće po dnevnom boravku,ili supljam njihovo smeće po kuhinji. Ako ne perem suđe (a ručno bogufala, jer je najljepši muž na svijetu zaključio kako mi perilica ne treba jer imam tri šćeri za pranje tanjura), onda vješam robu ili je slažem. I na kraju me čeka i špaher i teće ili tave, ovisno o meniju. A što god skuhala, sprigala ili ispekla, ove dvije starije viču FUJ, a ova mlađa kako rekoh : NJAMI.
Najstarija je odlučila da će bit vegeterijanka. I jede sve povrće osim onoga koje mama skuha. A najdraže povrće joj je jetrena pašteta i kulen. Mortadela i panceta biće da idu pod voće.
Srednja jede samo kokoš iz Zeptera i đem. I čipsevi mogu proć.
A ja kao i svaka savjesna roditeljka svojoj djeci želim najbolje,pa se brinem da zdravo jedu. Pica je puna povrća, a u hamburgeru isto ima zelene ( utrefi se ) salate, i kiselih krastavaca...kuhanih na pari. I svi sretni.
A čokolada podiže razinu serotonina. Moj ljubljeni mi svaki put kad se vraća s puta donese najveću Milku koju ugleda, a sebe opskrbi sa vitaminom B6. U smeđoj boci sa zelenom kozom zlatnih rogova.
Idem leć, dosta mi je.
objavio u 19. prosinac 2005 0:26:00
| link
| 5 mrdnuli brcima
lol za opis bloga :) a i inače zanimljivo!
Tak nekaj mene čeka? :)
dobrodošla...mislim da bi trebala biti malo opakija...onda bi ti nešto i pomogle...
prestani kuhati za najstarije,a najmlađoj sve što voli, možda upali :) moji su, hvala bogu, bili ješni i ne znam što je to fuj! a u njihovu sobu samo sam pokucala izvana, a kako je bilo unutra-to oni znaju :) ne daj se,sama si sebi najvažnija
requirement lifter sinker Johansen sketched?upholder .
ned - 18.12.2005
Mama i mačak
Evo.
Ja i tipkovnica...sami, točno u podne. Ne zurim u ekran monitora jer tipkam s maksimalno dva - tri prsta. Zato beljim u tipkovnicu. Iza leđa mi moje najstarije zlato šuška s vrećicom čipsa i lagano diže tlak, dok joj ne zguram komplet sve s najlonom niz grlo. Najpametniji muž na svijetu je one dvije mlađe izveo, a ova je ostala doma, jer da je boli stomak. Ima dobit. A ja sam dobila. I? Mogu skakat do plafona, ko me šmirgla.
Cijelu se noć prevrćem po postelji i na finimentu Mačak krnjauče kraj vrata i ko se diže za pustit ga vanka? Ne možeš vanka micipici, ja sam dobila pa mi se ne da iz tople postelje. Aha.
Ajde pustim ja njega vanka. A tamo ga dočeka susjedov Mčor Ratnik Tisuću Bitaka i najuri ga, pa sam se opet digla za pustit ga u kuću. pa opet za pet minuta za pustit ga vanka. Pa opet za pustit ga u kuću jer je počeo ponoćni duet. E onda sam ga poslala u onu stvar i umutila nesicu,jer mi se za poure itako valja dizat.
A vanka minus pitajbogakoliko i bura dere. Ali ja sam dobila! Aha. U šes ura na buru, ni kučka vanka. Pa ti dobij i drugi put.
Ja i tipkovnica...sami, točno u podne. Ne zurim u ekran monitora jer tipkam s maksimalno dva - tri prsta. Zato beljim u tipkovnicu. Iza leđa mi moje najstarije zlato šuška s vrećicom čipsa i lagano diže tlak, dok joj ne zguram komplet sve s najlonom niz grlo. Najpametniji muž na svijetu je one dvije mlađe izveo, a ova je ostala doma, jer da je boli stomak. Ima dobit. A ja sam dobila. I? Mogu skakat do plafona, ko me šmirgla.
Cijelu se noć prevrćem po postelji i na finimentu Mačak krnjauče kraj vrata i ko se diže za pustit ga vanka? Ne možeš vanka micipici, ja sam dobila pa mi se ne da iz tople postelje. Aha.
Ajde pustim ja njega vanka. A tamo ga dočeka susjedov Mčor Ratnik Tisuću Bitaka i najuri ga, pa sam se opet digla za pustit ga u kuću. pa opet za pet minuta za pustit ga vanka. Pa opet za pustit ga u kuću jer je počeo ponoćni duet. E onda sam ga poslala u onu stvar i umutila nesicu,jer mi se za poure itako valja dizat.
A vanka minus pitajbogakoliko i bura dere. Ali ja sam dobila! Aha. U šes ura na buru, ni kučka vanka. Pa ti dobij i drugi put.
objavio u 18. prosinac 2005 12:36:00
| link
| 5 mrdnuli brcima
dobro nam došla... :) jedva čekam slijedeće postove.
mama, jesi to ti? :DDD
velkam :))
veselo, veselo... unaprijed želim dobro jutro :)
aniline pacify cravat!footbridge manpower sprinters
komentar
